1. Hrista su ružili onim što smo mi zaslužili. Ovde u našem prevodu je malo nerazumljivo prevedeno i veliko slovo upotrebljeno tako kao da čovek kaže da su ruženja Boga pala na njega, ali je u stvari suprotno. Ovo kaže Hristov duh kroz Psalmistu, da je primio naš rug.
2. Ovo je u stvarnosti nemerljivo velika žrtva jer smo kao rasa zaista veoma puno ruga zaslužili.
3. Vernici u kojima deluje Hristos će takođe preuzimati takav teret i nositi grehe svojih bližnjih kao što je Hristos nosio njihove. Oni će se prema grešnicima ponašati kao da su najveći pravednici. Oni će žmuriti na njihove mane i podržavati njihove dobre strane u blagosti i strpljenju poučavati dobrom putu.
4. O ovome zavisi dobar ugled dela kome pripadamo. Hristos je odlučio da u ovome zavisi od svoje Zajednice na Zemlji. On je odlučio da ćuti i da se krije, da bi govorio kroz nas i poslao nas kao ovce među vukove.
4 Jer šta se napred napisa, za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utehom pisma nadu imamo.
1. Važna izjava pogotovo za našu nauku o tumačenju, interpretaciji. Mi vidimo celo Pismo kao da je za nas. Sve primenjumo na sebe i tražimo vezu onoga što je napisano sa nama. Mi tražimo u Pismu ni manje ni više nego same sebe. Lažni učitelji traže u Pismu druge akcenat na manama.
2. Ne, mi tražimo sebe i tražimo čekajući da nam se otkrije smisao Pisma Svetim Duhom. Tako dolazi do utehe i naša nada dobija temelj. Sveti Duh je za nas visoki interpretator Pisma.
5 A Bog trpljenja i utehe da vam da da složno mislite među sobom po Hristu Isusu 6 Da jednodušno jednim ustima slavite Boga i Oca Gospoda našeg Isusa Hrista.
1.Dakle jedinstvo vere je jedinstvo misli. Ovo je visok stepen koji se postavlja pred hrišćane, koji je danas u praksi gotovo nepoznat. Odluke crkvenih zajednica se danas donose nadglasavanjem a ne konsenzusom kako je to Bog odredio.
2. Jedinstvu misli je uzrok jedinstvo duhova što je očito moguće samo kroz Svetog Duha.
3. Jednim ustima, slično kao što bi mi u duhu današnjeg izražavanja rekli, jednim jezikom. Usta i jezik upućuju na nauku o telu. Telo Hristovo ne može biti samo u sebi protivrečno.
4. Slavljenje Boga i Oca Gospoda Isusa Hrista je slavljenje jedinog istinitog Boga. Ko je pravi Bog pokazaće jedinstvo u trpljenju, utesi, mislima, duhu, jeziku, ustima. Ovog jedinstva nema bez Tela. Ili si u Telu ili nemaš jedinstvo.
5. Hristovo rođenje nije od večnosti kako se to vekovima pogrešno uči, nego se misli na utelovljenje. Da to nije tako ne bi bio niti pravi Bog niti pravi čovek. Pošto je i jedno i drugo u Hristu pravo, On je u sebi spojio to dvoje pravim i neraskidivim vezama. Verom u to delo primamo Svetog Duha, koji je ovde očito predstavljen kao duha jedinstva. Dakle u šestom stihu su sva Trojica.
7 Zato primajte jedan drugog kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju.
1. Dakle Njegovo delo ujedinjenja je bilo za sve ljude. U Njemu je Bog primio čoveka tj. celo čovečanstvo. To savršeno određuje naše odnose jednih prama drugima. Bog se ne može slaviti a da se istovremeno ne prima bližnji kao onaj u kome živi ni manje ni više nego celi Bog, ako je vernik ili nova priroda, ako je jednostavno čovek neovisno jeli vernik ili nevernik.
2. Svetog Duha imaju samo pravi vernici, a novu prirodu imaju svi ljudi. Ovo takođe određuje naš stav prema bližnjima i daljnima.
8 Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanje očevima
1. Prva crkva je očito bila u stalnoj opasnosti od učenja i duha nacionalizma, gde se preimućstvo gledalo po nacionalnoj osnovi. Jevreji obraćenici su bili u velikom iskušenju da se posmatraju kao nešto posebno, pogotovo jer je Hristos po telu bio od majke Jevrejke, dakle po njihovom shvatanju Jevrejin.
2. Drugim rečima, Hristos kao pripadnik naroda Jevreja je bio pokoren Mojsijevom zakonu, obrezan osmog dana. Obrezanje je ovde samo slika za kompletan Zakon koji je On i Njegova zemaljska familija tačno izvršavala, bez ikakvog kompromisa.
3. Smisao Hristovog Jevrejstva nije bilo jevrejstvo samo po sebi, kao što su oni bili u iskušenju da poveruju. Nego je i to bila služba Zakonu pod koji je morao biti pokoren kao prorečeni Mesija. Ono što je Bog obećao Jevrejima to im je i ispunio kroz Jednog od njih.
4. A to što je obećao nejevrejima takođe treba da se ispuni. A njima je obećano spasenje ne kroz samo Jevrejina nego kroz čoveka uopšte, kroz Novo čovečanstvo koje je Hristos sam po sebi.
5. Dakle nije tako kao što su oni bili duboko ubeđeni, da neznabošci treba da postanu Jevreji, da bi se spasli. Nije Jevrejstvo nosilac blagoslova, nego Hristos. Zato je bilo bitno pokazati da je On samo iz službenih, a ne spasonosnih razloga bio pripadnik Jevrejske nacije.
6. U krajnjoj liniji zato je i naglašeno da Hristov Otac nije bio Jevrejin, nego Bog iznad svih naroda.
7.Dokle će crkvene organizacije pripisivati sebi iste spasonosne odlike kao što su to činili mnogi judaisti?
9 A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: Zato ću Te hvaliti među neznabošcima, Gospode, i pevaću ime Tvoje.10 I opet govori: Veselite se neznabošci s narodom Njegovim.11 I opet: Hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite Ga svi narodi.12 I opet Isaija govori: Biće koren Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u Onog će se uzdati neznabošci.
1. Evo dokaza da je to tako kako tvrdimo. Ako bi svi trebali postati Jevreji ili dokazivati jevrejsko poreklo, spasenja radi, kako bi se ispunila ova reč da će vernici hvaliti Boga među neznabošcima. Ako su svi Jevreji gde su neznabošci koji ga slave i pevaju?
2.Kako se neko može uzdati u koren Jesejev, kako može slaviti i pevati Bogu, bez da prethodno nije sa Bogom? A kako je došao u vezu sa Bogom, kao neznabožac, ako je Jevrejstvo most sa Bogom?
3. I pored respekta za Jevrejstvo i crkve, izavljujemo sledeće: Samo Hristos je Spasitelj! Cenimo vas i volimo i dušu bi položili za vas, ali se za spasenje uzdamo samo u Hrista. Nećemo se menjati i prilagođavati niti posećivati vas da bi se povezali sa Bogom. Nego ćemo verovati u ono što je prava istina, da smo već povezani sa Bogom preko Hrista.
4. Nećemo se moliti dan i noć Kyrie ellayson, Gospode pomiluj, nego ćemo se zahvaljivati i pevati i uzdati se u Njega koji se već smilovao! Ovako ćemo sebe naći u Reči, jer je pisano za naše nacije koje nisu jevrejske da ćemo ga slaviti, a ne svagda pred Njim tugovati.
14 A ja sam i sam uveren za vas, braćo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakog razuma, da možete druge naučiti.
1. Očito je da samo ovakav vernik treba druge da poučava koji je već sam napunjen. Zar ćemo točiti na praznim pumpama? Ako se prelivaš nadom onda si pun Svetog Duha.
2.Ono što se često previđa, radost i mir su takođe punomoć učiteljstva u Crkvi. Ne treba imati poverenja u tužnoj ozbiljnosti obučene učitelje. Ako tražiš mir, ne možeš trčati da poučavaš druge.
3. Pavle je imao mir što se Rimljana tiče, u duhu je osećao njihovu hrišćansku zrelost. Zašto su onda kao savršeni u veri ipak trebali biti poučavani?
15 Ali vam opet, braćo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga,16 Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanđelju Božijem, da budu neznabošci prinos povoljan i osvećen Duhom Svetim.
1. Ovde se otkriva da je jedan od razloga toliko duge poslanice Rimljanima ne samo iz razloga verske pouke i utrvrđivanja u osnovama, nego da je bilo potrebno zbog pitanja autoriteta u prvoj crkvi.
2. Naime, Pavlov autoritet je bio jako napadan kao što je to do današnjih dana. Da li je njegov autoritet od Hrista? Da li ima bar malo istine u onome što su sejali njegovi protivnici, gde su optužbe došle i izvršile uticaj čak i na apostole?
3. Malo je ljudi koji su imali tako jaku opoziciju kao što je tada Pavle imao.
4. Reč neznabošci je nespretno prevedena, doslovno nacije. Narod u jednini znači Izrael, narod u množini su ostale nacije. Obzirom da je Rim prestonica svih nacija, sasvim je prilično da onaj koji je apostol nacija, njima piše sa slobodom.
5. Apostol je svoju službu razumevao kao što je u starozavetno vreme razumevano žrtvovanje Bogu. Prinos u dušama koje je priveo Bogu, je mnogostruko vredniji od svega što neko može učiniti za slavu Njegovog imena.
6. Iako je Hristos učinio da Bog primi čovečanstvo, pojedinac ne može bez dara Svetog Duha da bude primljen. Bez posvećenja, bez novorođenja nema gledanja Carstva.
17 Imam, dakle, hvalu u Hristu Isusu kod Boga.18 Jer ne smem govoriti šta koje Hristos ne učini kroza me za poslušanje neznabožaca rečju i delom,19 U sili znaka i čudesa silom Duha Božijeg; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanđeljem Hristovim.
1. Hvala u Hristu su dela koja je obavio kroz njega. Ovo su bili njegovi neoborivi argumenti nasuprot njegovih protivnika kroz koje se niko nije obraćao na poslušnost Bogu. Lažni učitelji nisu imali znake i čuda koja je Bog odredio da prate iznošenje pravog Jevanđelja.
2. Oni su imali reči ali ne i dela. Ovde nema razdvajanja teorije i prakse. Odlika pravih učitelja jeste da se vera koja se propoveda pokazuje kao delotvorna. Kod ovih lažnih učitelja nema plodova. Njihov autoritet je iz pakla i neka nijedan koji ih sledi bez obzira na očigledne dokaze ko je na pravoj strani, ne traži izgovora kad krene da mu na njegovoj životnoj njivi raste trnje i korov.
3. Nasuprot njima je Pavle napunio pola Evrope Jevanđeljem! Do današnjeg dana se vide plodovi njegovog rada, žrtve ugodne Bogu.
4. Za naše narode je vrlo interesantno u ovom stihu pominjanje Ilirika, rimske provincije koja je zauzimala sličan prostor kao bivša Jugoslavija. Nije malo onih koji očekuju da će naši etnički prostori odigrati značajnu ulogu u konačnoj pobedi Jevanđelja.
5. Pobeda Jevanđelja nije u tome da ga svi prihvate, nego da sve ispuni, da ga svi čuju.
20 I tako se trudih da propovedim jevanđelje ne gde se spominjaše Hristos, da na tuđoj zakopini ne zidam;21 Nego kao što je pisano: Kojima se ne javi za Njega, videće; i koji ne čuše razumeće.
1. Ovo je potvrda prethodnog zaključka, da je posao apostola da se Jevanđelje objavi tamo gde ga niko nije čuo i kojima nije javljeno. Proročki je jasno navedena potvrda za to.
2. Tamo gde je neko čuo i gde je javljeno, ne vredi ponavljati. Jevanđelje je toliko presudno, da je nemoguće da će osoba biti kroz nešto drugo zadobijena.
3. Zato je Pavle strogo pazio da radi isključivo tamo gde je po reči Božjoj mogao da očekuje da će pronaći one koji vide i koji razumeju. On je a i do danas Božje sluge koriste Božju navigaciju.
4. Tuđa zakopina, doslovno tuđe građevinsko zemljište, plac. U duhovnom smislu postoji teritorija koju Bog određuje i deli svojim slugama. Kao u priči o onome koji je kao nagradu za svoju vernost dobio vlast nad deset gradova, a drugi opet vlast nad pet gradova itd.
1. Kako je ostao bez mesta u tim zemljama? Na dva načina. U nekima su crkve očvrsle i stajale na svojim nogama, tako da nije imao potrebe da im služi kao poslanik i misionar, što je po pozivu bio. U drugima su prihvaćeni navodi njegovih protivnika, tako da mu doslovno nije bilo mesta tamo.
2. Na početku poslanice je već izjavio o svojoj želji da ih poseti i da dođe do svete razmene između njih međusobno.
24 Ako pođem u Španjolsku, doći ću vam; jer se nadam da ću tuda proći i vas videti, i vi ćete me otpratiti onamo kad se najpre nekoliko nasitim vas.
1.Neki veruju da je on zaista i ostvario taj plan u vezi Španije, ali to ne odgovara istini. Dokaz za to je što je u Rim prvi put stigao u okovima. Dakle to što je imao u srcu se nije ostvarilo. Naime došlo je do jedne greške sa njegove strane, što je opisano u Delima apostola.
1. Greška je bila upravo ovde. U Delima je opisano kako je Pavle dobijao sa svih strana upozorenje da ne ide za Jerusalim.
2. Potcenio je uticaj svoje opozicije koja je istovremeno bila opozicija učenju o milosti. Nije računao sa time da je nažalost i njegov voljeni grad postao jedan od tih gde mu nije bilo mesta. Tamo gde nema mesta za Jevanđelje, tamo ne treba biti ni nas. Ovo je velika pouka za sve one koji služe u reči.
3. Kada je stigao u Jerusalim bio je od strane starešinstva primoran da učini kompromis koji je doveo do toga da je izgubio zaštitu i pao u zarobljeništvo, koje više nego sigurno nije bilo po Božjoj volji jer Bog nije hteo na taj način da ostane bez svog saradnika tako rano.
4. Njegova patriotska osećanja i poštovanje onih koji su hodali sa Isusom je bilo tako veliko da ga je navelo na tu grešku.
26 Jer Makedonija i Ahaja učiniše dragovoljno neki porez za siromahe svete koji žive u Jerusalimu.27 Oni učiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše deo u njihovim duhovnim imanjima, dužni su i oni njima u telesnim poslužiti.
1. Svako voli svoje. Ovaj princip je veoma važan za slediti ga. Vernik je uvek dužnik, ne samo Bogu, nego i onima preko kojih je upoznao Boga. Koliko ceniš svoj dar, toliko ćeš ceniti i kanal tog dara.
2. U ovom slučaju se samo postavlja pitanje, sa razlogom, da Pavle ovde nije preterao u svojoj požrtovanosti. U Jerusalimu očito u tom trenutku je opozicija bila previše jaka. Ne treba podržavati ništa što se protivi nauci o milosti, koliko god zaslugama i istorijom, statusom to bilo vredno poštovanja. Jeste, mi treba svoje neprijatelje da hranimo i pojimo, ali ne treba podržavati nikakvo krivo iznošenje principa spasenja.
3. Pavle je definitivno trebao raditi svoj posao kao što je radio i kao što je u duhu video da treba da radi. Nije trebao dozvoliti da ga Jerusalim saplete. Nemoj ni ti dozvoliti!
4. Ako je Jerusalim tolika zamka, da se i najjači među nama uhvati i ne sluša proročku reč, nego tvrdoglavo insistira na svom planu, tada sigurno nismo sigurni ni ti ni ja.
5. Trebao je otići u Španiju i posetiti Rim i nasititi se duhovne podrške, a ne ići tamo gde se na njega vikalo i ogovaralo. I to ne na njega koliko na učenje koje je predstavljao. Na taj način se sluga nekad treba povući sa prvih linija borbe da se odmori i da se pokažu plodovi onih koji su bili mudri sami za sebe.
28 Kad ovo, dakle, svršim, i ovaj im plod zapečatim, poći ću preko vas u Španjolsku.29 A znam da kad dođem k vama, doći ću s obilnim blagoslovom jevanđelja Hristovog.
1. Neki smatraju da je ipak bio u Španiji pre svog drugog hapšenja, ali to nije moguće. Okovi su ga koštali puno snage tako da nije mogao potpuno da se oporavi i bude operativan kao do tada.
30 Ali vas molim, braćo, zaradi Gospoda našeg Isusa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozite mi u molitvama za me k Bogu; 31 Da se izbavim od onih koji se protive u Judeji, i da služba moja za Jerusalim bude po volji svetima;
1. Promenjen milošću je toliko zavoleo one koje je nekad progonio. Osećao se očito dužan, ali nažalost popustio je blagosloveni hrišćanski oprez. Hrabrost mora da se savetuje sa Bogom.
2. Vrlo je dirljiv ovaj poziv na molitvu, posebno kada poznajemo celu istoriju.
32 Da s radošću dođem k vama, s voljom Božijom, i da se razveselim s vama.
Nema komentara:
Objavi komentar